{"id":97,"date":"2026-07-13T20:37:21","date_gmt":"2026-07-13T18:37:21","guid":{"rendered":"https:\/\/toksicnapsihologia.wordpress.com\/?p=97"},"modified":"2026-07-13T20:37:21","modified_gmt":"2026-07-13T18:37:21","slug":"efekat-plinske-svetlosti-sludivanje-ili-gaslight-ing","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/toksicnapsihologija.rs\/?p=97","title":{"rendered":"Efekat plinske svetlosti, slu\u0111ivanje ili \u201egaslight-ing\u201d"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"has-albert-sans-font-family has-text-align-justify wp-block-paragraph\">Sada ve\u0107 uveliko popularan termin na koji mo\u017eemo naleteti u ve\u0107ini knjiga popularne psihologije, tzv. efekat plinske svetlosti (eng. <em>\u201egaslighting\u201d<\/em>)<a href=\"#_ftn1\" id=\"_ftnref1\">[1]<\/a>, odnosi se na skupinu poku\u0161aja od strane druge osobe da nam <strong>uti\u010de na percepciju realnosti, uglavnom u smeru iskrivljavanja onoga za \u0161ta mislimo i ube\u0111eni smo da je tako kako jeste.<\/strong> Termin \u201eplinska svetlost\u201d je upotrebljen kako bi ilustrovala sam mehanizam i poti\u010de iz istoimenog filma u kojem partner, izme\u0111u ostalog, manipuli\u0161e ja\u010dinom svetlosti plinske lampe a onda ube\u0111uje partnera da umi\u0161lja da se ne\u0161to menja. Njegov primarni cilj je bio da ubedi osobu kako je mentalno nestabilna, tako \u0161to je, narodski re\u010deno, \u201enabe\u0111uje\u201d da ono \u0161to vidi, ose\u0107a i misli nije tako kako jeste, tj. da ne\u0161to s njom nije u redu (iako je s njom zapravo sve bilo u redu a on je taj koji je uticao i na kontekst i na nju). Ukratko re\u010deno, ovo je manipulativna tehnika koja ima za cilj navo\u0111enje druge osobe da <strong>sumnja u sopstvenu realnost i sebe samu. N<\/strong>aj\u010de\u0161\u0107e se sastoji od slede\u0107ih elemenata:<\/p>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list has-albert-sans-font-family\">\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Negiranje opa\u017eanja i zaklju\u010divanja osobe o realnosti i ube\u0111ivanje da to \u0161to vidi nije stvarno tako kako ga ona vidi: <em>\u201eTo uop\u0161te nije tako, pogre\u0161no to vidi\u0161. To \u0161to misli\u0161 ili ka\u017ee\u0161 da se de\u0161ava, ne de\u0161ava se.\u201d<\/em><\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Negiranje da se ne\u0161to desilo ili da se desilo samo tako kao \u0161to ga se druga osoba se\u0107a: <em>\u201eTo se nije desilo, izmi\u0161lja\u0161, umi\u0161lja\u0161!\u201d<\/em> iakoje njena emocionalna reakcija sasvim opravdana i u skladu sa kontekstom, situacijom, ili<em>, \u201enije tako bilo, nego ovako.\u201d<\/em><\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Negiranje ose\u0107anja osobe i ube\u0111ivanje da ono \u0161to ose\u0107a nije to \u0161to ose\u0107a ili \u0161to treba da ose\u0107a<a href=\"#_ftn2\" id=\"_ftnref2\">[2]<\/a>: <em>\u201eSad glumi\u0161 da ti je lo\u0161e, pravi\u0161 se, hajde ne foliraj se.\u201d \u201eNe znam \u0161to si besan sada, ni\u0161ta se ne de\u0161ava.\u201d \u201ePrestani da pla\u010de\u0161,&nbsp; nema potrebe za tim\u201d. \u201e\u010cemu sad tolika frka, samo sam (to i to) rekao-la\/uradio-la\u201d.<\/em><\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Strate\u0161ko \u201epode\u0161avanje\u201d konteksta, predstavljanje situacije ili pona\u0161anje sa ciljem da osoba po\u010dinje da sumnja u sebe i svoje postupke, a samim tim i da se ose\u0107a nesigurno: <em>\u201eStalno obara\u0161 ovo, smotan si. Svaki put uprlja\u0161 krpu. Uvek si neraspolo\u017een. Uvek radi\u0161 isto ono \u0161to ne valja.\u201d<\/em> Obratimo pa\u017enju na (zlo)upotrebu re\u010di \u201estalno\u201d i \u201euvek\u201d, koje navode na tobo\u017enju konstantnost \u201elo\u0161eg\u201d pona\u0161anja koje je sveprisutno.<\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Ose\u0107anja, mi\u0161ljenja i stavovi osobe se ne prihvataju kao validna i ispravna, pa ispada da nemaju osnovu, iako ih je neretko upravo druga osoba izazvala ili uticala na njih. <em>\u201eNe znam za\u0161to si sad besna\/tu\u017ena, nema potrebe za tim\u201d<\/em> tip izjave kojoj je prethodila neka uvredljiva opaska, agresivno pona\u0161anje, optu\u017eba, itd.<\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Predstavljanje situacije kao da je samo realna za tu osobu, ali ne i objektivno, iako to nije slu\u010daj, ili je minornoj meri ta\u010dno: <em>\u201eSve je to SAMO u tvojoj glavi.\u201d<\/em><\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Izazivanje konflikta pa ube\u0111ivanje osobe da je ona ta koja je izazvala konflikt: <em>\u201eTi si prva po\u010dela, vidi\u0161, to je zato \u0161to voli\u0161 da se sva\u0111a\u0161.\u201d<\/em><\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Obrtanje situacije uz ube\u0111ivanje osobe da je suprotno od onoga kako jeste: <em>\u201eTi si kriv\/a, ne ja. Ti si to htela, a ne ja.\u201d<\/em><\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Otvoreno ube\u0111ivanje osobe da ne\u0161to sa njom nije u redu, iako za to nema objektivnog dokaza: <em>\u201eMislim da s tobom ne\u0161to ne valja, treba da se le\u010di\u0161\/da prestane\u0161 to da radi\u0161\/da se promeni\u0161.\u201d<\/em><\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Forsiranje osobe na konstantno preispitivanje sebe: <em>\u201eProblem je u tebi, ne u meni, ti zapravo radi\u0161 sve pogre\u0161no i treba da se malo preispita\u0161\/poradi\u0161 na svom pona\u0161anju.\u201d<\/em><\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Preskakanje ili ignorisanje klju\u010dne teme (diverzija) i svo\u0111enja razgovora ili situacije na neku nebitnost, pa samim tim, predstavljanje druge osobe kao nekog ko se raspravlja oko neva\u017enih stvari. <em>\u201eTo su sad gluposti, ne \u017eelim time da se bavim\u201d, \u201eZa\u0161to pri\u010da\u0161 o tome, to je totalna glupost!?.<\/em> Ne samo \u0161to su stvari o kojima druga osoba trenutno pri\u010da okarakterisane kao \u201eglupost\u201d, ve\u0107 su i \u201etotalna\u201d ili \u201epotpuna\u201d glupost. Taj pridev dodatno ekstremizuje stvari, kreiraju\u0107i ose\u0107aj kolosalne besmislenosti onoga \u0161to se kazuje uz ose\u0107aj da smo i mi sami na neki na\u010din proma\u0161eni, banalni, \u201esmara\u010di\u201d ili priglupi \u010dim nas interesuju takve \u201etotalne gluposti\u201d.<\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Zbunjivanje osobe tako da vi\u0161e ne zna o \u010demu je re\u010d, \u0161ta je istina i tema razgovora ili rasprave: <em>\u201eNisam pri\u010dala o tome, sve si pogre\u0161no shvatio.\u201d, \u201eNikad me ne razume\u0161\u201d (ili \u201eni\u0161ta ne razume\u0161\u201d), \u201eo \u010demu ti sad pri\u010da\u0161, to uop\u0161te nije ono o \u010demu smo razgovarali\u201d<\/em> (opet, podrazumevaju\u0107i da nije slu\u010daj gde osoba stvarno pravi velike digresije i ne dr\u017ei se teme).<\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Pretvaranje da ne razume ono o \u010demu druga osoba govori, iako je razgovor direktan, konkretan i transparentno razumljiv: <em>\u201eSad me samo zbunjuje\u0161. Pri\u010da\u0161 nepovezano. Ne razumem o \u010demu je re\u010d i \u0161ta je tvoj problem.\u201d<\/em><\/li>\n\n\n\n<li class=\"has-albert-sans-font-family\">Trivijalizovanje problema, njegove ja\u010dine, veli\u010dine ili ose\u0107anja osobe tako da se osoba oseti kao da je oti\u0161la predaleko, iako to nije slu\u010daj: <em>\u201eTo uop\u0161te nije tako stra\u0161no. Drami\u0161, preteruje\u0161. Preosetljiv\/a si.\u201d<\/em><\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<p class=\"has-albert-sans-font-family has-text-align-justify wp-block-paragraph\">Sve ovo, u dovoljnoj ja\u010dini i stalnosti, primenjeno \u010dak i na odraslu, razvijenu i mentalno jaku osobu, mo\u017ee imati uticaja na nju u smeru toga da po\u010dne da preispituje sopstvenu realnost, samu sebe i da se ose\u0107a lo\u0161e u vezi sebe. Ukoliko se ovo de\u0161ava postepeno i sistematski, \u010dak \u0107e i (psihi\u010dki) sna\u017ena osoba imati tendenciju da poklekne pred ovom salvom manipulativnih tehnika i po\u010deti da se ose\u0107a nesigurno, nestabilno ili, jednostavno, kao da ne\u0161to nije u redu sa njom i sa situacijom. Sada zamislite da se ovako pona\u0161a neko ko je stariji, pametniji, sposobniji, prema nekom ko jo\u0161 nije dovoljno razvijen \u2013 ne samo fizi\u010dki, nego mentalno i emocionalno. I da takvo pona\u0161anje traje du\u017ei vremenski period, odnosno da boji celokupan odnos, a pogotovo da je takav jedan odnos dominantan u \u017eivotu osobe. Dakle, svakako ne govorimo o povremenoj ili minimalnoj komunikaciji u ovom smislu (gde \u0107e i u najadekvatnijem odnosu do\u0107i do nesporazuma i razli\u010dite percepcije istih stvari), ve\u0107 o sistematskoj prisutnosti ovakvih i sli\u010dnih izjava koje karakteri\u0161e uporno iskrivljavanje percepcije iz pravca jedne osobe ka drugoj.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-albert-sans-font-family has-text-align-justify wp-block-paragraph\">U dinamici roditelj-dete (pa i u odnosu odrasli-odrasli), primena bilo kojeg od navedenih pona\u0161anja nikako ne mo\u017ee iznedriti dobre stvari, kako u trenutnom odnosu, tako ni u budu\u0107oj konstelaciji crta li\u010dnosti kod onog nad kojim se primenjuju. Recimo, ukoliko se roditelj, negovatelj, ili neka druga, starija figura od autoriteta (a kada smo mali skoro svi su nam u nekom smislu figure od autoriteta, samim tim \u0161to su stariji i opa\u017eeni kao mo\u0107niji od nas) sistematski pona\u0161a na na\u010din gde negira ose\u0107anja deteta <em>\u201eza\u0161to sad pla\u010de\u0161, drami\u0161, glumi\u0161\u201d<\/em>, te ga uzgred etiketira kao \u201enestabilnog\u201d ili slabog <em>\u201epreosetljiv si, ajde prestani\u201d,<\/em> dete nema izbora nego da bude zbunjeno samo sobom i svojim ose\u0107anjima. Velika je \u0161ansa da \u0107e stoga po\u010deti postepeno da sumnja u sebe, ubediv\u0161i se da to \u0161to ose\u0107a ne treba da ose\u0107a \u2013 iako zapravo treba da se tako ose\u0107a jer je emocija realna i vezana upravo za ne\u0161to \u0161to druga osoba radi neadekvatno. Time \u0107e ste\u0107i sliku o sebi u kojoj s njim ne\u0161to stvarno nije u redu, \u010dim mu toliko govore da ne treba da se ose\u0107a tako kako se ose\u0107a. Samim tim, smatra\u0107e da njegova prava ose\u0107anja nisu realna (mogu\u0107i koren nastanka ose\u0107aja neva\u017enosti, disocijacije i \u201epraznine\u201d u kasnijem dobu), da nisu toliko bitna ili da su u su\u0161tini neadekvatna, a to naj\u010de\u0161\u0107e dovodi do konfuzne slike o sebi (difuziju identiteta). Isto tako, roditelj mo\u017ee otvoreno da negira da se ne\u0161to (toksi\u010dno) desilo, ili da je on sam toksi\u010dan (a time i izaziva\u010d, odnosno, odgovoran za nastalu situaciju), i da je uvek u detetu problem. Po\u0161to realnost ne pokazuje tu \u201e\u010dinjenicu\u201d, dete po\u010dinje da se bori izme\u0111u dve suprotnosti: <em>\u201eda li je moje opa\u017eanje ispravno, ili je druga osoba zapravo ta koja vidi stvari kako treba?\u201d<\/em> \u010cim ovaj ciklus preispitivanja zapo\u010dne, te\u0161ko se zaustavlja i dete upada u spiralu sumnje u sebe. To je osnova za dalju anksioznost, nesigurnost i sni\u017eeno samopouzdanje, koji se kao kamen temeljac ugra\u0111uju u jezgro kasnije odrasle li\u010dnosti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-albert-sans-font-family has-text-align-justify wp-block-paragraph\">Konstantno ube\u0111ivanje osobe da nije u pravu direktan je \u201enapad\u201d na njeno opa\u017eanje realnosti i stavljanje toksi\u010dnog vela konfuzije na celokupnu stvarnost. Osoba po\u010dinje da se vodi floskulom <em>\u201eako samo drugi vide ispravno \u2013 a ja ne, tu\u0111a ose\u0107anja su va\u017ena \u2013 dok moja nisu, onda&nbsp; su oni va\u017eni i u pravu \u2013 a sam ja \u201epokvaren-a\u201d, neva\u017ean-a, lud-a, i treba me popraviti.\u201d<\/em> Dodatno, sumnja u sebe nu\u017eno vodi ka potrebi da se, i kasnije, uvek oslanja na druge kako bi oni doneli sud o tome \u0161ta je ispravno a \u0161ta ne, \u010dak i kada je re\u010d o sopstvenim najdubljim ose\u0107anjima, potrebama i slici o sebi. Preispitivanje sebe i sopstvenih opa\u017eanja postaje ne\u0161to \u0161to je uobi\u010dajeno i nu\u017eno da bi se funkcionisalo \u2013 premisa da se bude u ekvilibrijumu s drugima, deli realnost i da se bude prihva\u0107en sa njihove strane. Uvod u takvo stanje bespomo\u0107nosti i neadekvatnosti je uvod u psihoemocionalnu zavisnost od drugih, nepoverenje u sebe, te je, samim tim, neretko zapravo uvod u tzv. \u201e\u017eivotnu depresiju\u201d i sistemsku, generalizovanu anhedoniju. S druge strane, u zavisnosti od specifi\u010dnog temperamenta i konstelacija odnosa, osoba kasnije mo\u017ee izrasti u besnu i frustriranu osobu koja, usled toga \u0161to je konstantno negirana kao bi\u0107e i ube\u0111ivana da nije u pravu, te da njen stav ili mi\u0161ljenje nisu va\u017eni, kasnije ima potrebu za kompenzatornim dokazivanjem, u kom je samo i isklju\u010divo njen pogled jedini istinit (<em>\u201eja sam u stvari taj koji je uvek u pravu, niko drugi ne mo\u017ee da mi ka\u017ee \u0161ta je ispravno a \u0161ta ne\u201d<\/em>), \u0161to je naravno defanzivni mehanizam, gde se iz odbrane prelazi u napad. Tako se, na\u017ealost, nastavlja i produ\u017euje linija manipulativnosti i destruktivnog \u201eslu\u0111ivanja\u201d kroz generacije, a nije retkost i da se na taj na\u010din osoba uspe\u0161no oblikuje u narcisoidnu, i tako opet prenese toksi\u010dnost dalje na sopstveno potomstvo i ljude oko sebe.<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\" \/>\n\n\n\n<p class=\"has-albert-sans-font-family has-text-align-justify wp-block-paragraph\"><a href=\"#_ftnref1\" id=\"_ftn1\"><sub>[<\/sub><\/a><sub><a href=\"#_ftnref1\" id=\"_ftn1\">1]<\/a> Za ovaj termin, ina\u010de, ne postoji adekvatan prevod jer je u pitanju kovanica na engleskom jeziku. Negde se nalazi i prevod \u201eslu\u0111ivanje\u201d ili \u201emanipulacija slu\u0111ivanjem\u201d koji nije bukvalan ve\u0107 deskriptivan, odnosno, opisuje mehanizam uticaja na osobu, gde jedna osoba, narodski re\u010deno, \u201epravi ludom\u201d drugu osobu.<\/sub><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-albert-sans-font-family has-text-align-justify wp-block-paragraph\" style=\"margin-top:0;margin-bottom:0;padding-right:0;padding-left:0\"><sub><a href=\"#_ftnref2\" id=\"_ftn2\">[2]<\/a> Naravno, podrazumeva se da postoji dobar objektivan razlog i argument da se osoba ose\u0107a kako se ose\u0107a, pre nego \u0161to ovakve komentare okarakteri\u0161emo kao \u201eslu\u0111ivanje\u201d. Nu\u017ean uslov je da su njene emocije izazvane situacijom ili pod uticajem druge osobe, odnosno, emocionalna reakcija je sasvim opravdana i u skladu sa kontekstom, situacijom i ljudskom prirodom. Ne mo\u017ee se primeniti na situacije gde druga osoba preterano (ili iskrivljeno, neprimereno) emocionalno reaguje na minorne stvari, gde je sasvim opravdano ukazati joj na to da su reakcije preterane i neprimerene. Takav slu\u010daj mo\u017ee biti prisutan kada je, zapravo, druga osoba ta koja manipuli\u0161e i \u201eslu\u0111uje\u201d prvu, ekstremno i patolo\u0161ki reaguju\u0107i na minorne stvari, time ucenjuju\u0107i prvu osobu i dovode\u0107i je do toga da \u201ehoda po ljuskama jajeta\u201d. U tom drugom slu\u010daju, mo\u017eemo drugu osobu, emocionalnog ucenjiva\u010da, okarakterisati kao \u201eslu\u0111iva\u010da\u201d jer postavlja situaciju tako da ispada da je prva osoba siled\u017eija, neosetljiva, nasilnik ili zlostavlja\u010d, \u0161to ona zapravo, u tom slu\u010daju, nije.<\/sub><\/p>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-buttons is-content-justification-center is-layout-flex wp-container-core-buttons-is-layout-35f06ea7 wp-block-buttons-is-layout-flex\">\n<div class=\"wp-block-button\"><a class=\"wp-block-button__link wp-element-button\" href=\"https:\/\/toksicnapsihologia.wordpress.com\/blog\/\">NAZAD NA TEKSTOVE<\/a><\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sada ve\u0107 uveliko popularan termin na koji mo\u017eemo naleteti u ve\u0107ini knjiga popularne psihologije, tzv. efekat plinske svetlosti (eng. \u201egaslighting\u201d)[1], odnosi se na skupinu poku\u0161aja od strane druge osobe da nam uti\u010de na percepciju realnosti, uglavnom u smeru iskrivljavanja onoga za \u0161ta mislimo i ube\u0111eni smo da je tako kako jeste. Termin \u201eplinska svetlost\u201d je [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":67,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[5,6,9,12,14,16,17,18],"class_list":["post-97","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-emotivno-ucenjivanje","tag-gaslighting","tag-mentalno-zdravlje","tag-partnerski-odnosi","tag-psihologija","tag-psiholoska-manipulacija","tag-psihoterapija","tag-sludjivanje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/toksicnapsihologija.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/97","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/toksicnapsihologija.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/toksicnapsihologija.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/toksicnapsihologija.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/toksicnapsihologija.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=97"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/toksicnapsihologija.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/97\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/toksicnapsihologija.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=97"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/toksicnapsihologija.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=97"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/toksicnapsihologija.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=97"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}